Veče posvećeno obeležavanju Nakbe

Nakba (arapska reč za katastrofu) se obeležava širom sveta 15. maja, od kada je komemorisana od strane Ujedinjenih nacija, kao početak etničkog čišćenja i pokušaja uništenja palestinskog identiteta 1948. godine. Na ovom nasilju počiva osnivanje etnonacionalističke države Izrael. Katastrofa je krenula masovnim raseljavanjem i proterivanjem skoro 750.000 Palestinaca iz svojih domova. Uništeno je 530 sela. Izvršeni su mnogi brutalni zločini protiv čovečnosti. Nakba je eskalacija uništavanja palestinskog društva, kulture i zemlje koje traje i dan danas kao aktivna okupacija, aparthejd, nasilna raseljavanja, kidnapovanja, tamničenja, masovna ubistva i silovanja. 

U današnjem kontekstu, svedoci smo aktivnog genocida u Gazi, uz podršku i aktivno naoružavanje izraelskog režima od strane SAD, Nemačke, Francuske, UK, kao i naše zemlje. Pejzaži smrti širom Gaze obuhvataju i uništenje zdravstvenog sistema, obrazovnih institucija (sholasticid), enormno zagađenje i ekocid (uništenje vode, zemlje, autohtonih vrsta, hiljadama godina stara drveća maslina). Okupacija na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalimu od strane preko 700.000 ilegalnih izraelskih doseljenika je konstantna. 

Potomci Palestinca koji su su proterani 1948. godine, kao i Palestinci u Gazi i Zapadnoj obali danas, čekaju da se vrate kući. Njihov otpor postoji, njihova nada živi i inspiriše globalni pokret za slobodu. 

Zato vas pozivamo da nam se pridružite 15. maja od 18 časova u Ostavinskoj galeriji da obeležimo 78. godišnjicu Nakbe, i da se zajedno suprotstavimo sistemu koji dozvoljava da se tragedija nastavi.

Tokom večeri ćemo čitati poeziju palestinskih pesnikinja i pesnika, ali i tekstove za koje publika misli da odgovaraju temi večeri. Ohrabrujemo vas da ponesete literaturu koju biste želeli da čitate, a biće i tekstova koje ćemo mi obezbediti u prostoru. Za ovaj deo večeri nema zacrtanog programa, samo „otvorenog mikrofona” i prilike da zajedno provedemo deo vremena i osvrnemo se na stradanje, ali i otpor i izdržljivost Palestinskog naroda.

Nakon čitanja, planiramo projekciju filma Povratak u Haifu (eng. Return to Haifa) iz 1982. godine, režisera Kasema Havala. Film se knjiži kao prvi dugometražni palestinski film koji je završen u Bejrutu, središtu palestinskog oslobodilačkog pokreta, tik pred izraelsku invaziju na grad juna iste godine. Tokom prethodne dekade, filmski radnici udruženi u borbi za palestinsku slobodu protiv cionističkog kolonijanlnog projekta, pokušavali su u nekoliko navrata da realizuju igrani film, kao iskorak u odnosu na dokumentarni film, do tada dominantan format audio-vizualnog uobličavanja palestinske stvarnosti. U tom ključu, Povratak u Haifu, predstavlja poduhvat koji je preduzeo irački režiser Kasem Haval koji je tokom 70ih postao deo internacionalne ekipe filmaša predanih borbama u jugozapadnoj Aziji.

Priča o paru izbeglica koje se 1967. godine vraćaju u Haifu iz koje su proterani tokom Nakbe 1948. godine, adaptacija je istoimenog romana Hasana Kanafaniija. Ovaj pisac i borac bio je jedan od glavnih arapskih glasova svoje generacije, i sam svedok Nakbe, čija je porodica proterana iz Palestine. Kanafani je svoju predanost pravdi platio životom 1972. godine, kada je ubijen od strane Mosada, izraelske obaveštajne agencije.

Dođite da prodržite rad kolektiva Za Slobodnu Palestinu, da donirate za pomoć pokretu koliko ste u mogućnosti, kao i da sa nama podelite tugu, bes, ljubav i otpor koji ovaj događaj sa sobom nosi. 

  1. stihovi Mahmuda Darviša ↩︎